Šta bi sve učinili da vas nije strah?

Kao za svaki post na mom blogu, tako i ovaj nastaje sasvim spontano, jer mi je ideja pala na pamet prije nekih sat vremena, a kako su mi misli nagomilane, želim ih što prije pretočiti u pisanje, jer imam trip da ću do sutra zaboraviti xd. Naravno, već ste vidjeli, tema je jako dubokoumna i definitivno će vas natjerati na razmišljanje, moram priznati da je i mene.





Prije samo nekoliko dana stvorila sam sebi scenario u glavi da umirem, (znam, zvuči morbidno i strašno), ali to sam zamislila samo iz jednog prostog razloga, zato što bi to bio jedini trenutak kada bih imala hrabrosti neke stvari priznati i reći na glas. Upravo citat, odnosno pitanje: ''Šta bi sve učinili da vas nije strah?'' me ponovo podsjetilo na ono o čemu uvijek razmišljam, tačnije ono o čemu samo mogu razmišljati, a uraditi se ne bih usudila. Nije bitno da li su to predrasude koje možda imamo o nekoj osobi, ili situaciji, činjenica je da se određenih stvari bojimo izgovoriti. Ponekad razmišljamo, maštamo i smišljamo scenarije u glavi za koje znamo da se nikada neće ostvariti, samo zato što ne činimo ništa kako bismo istim svjedočili.



Zamislite da ste zaljubljeni (pretpostavljam da većina i jest), međutim da vam je ta osoba samo poznanik, prijatelj, ili (u najgorem slučaju) niko i ništa. Da li biste svjesno ikada skupili hrabrosti i prišli osobi, te rekli za vaša osjećanja? Pretpostavljam da ne bi, posebno ako je ta osoba vaš drug, ili poznanik, jer biste razmišljali na slijedeći način: ''Šta ako izgubim prijateljstvo, ili poznanstvo svojim priznanjem?''. Da vam kažem nešto, djelomično vas razumijem. Svi se mi bojimo onog velikog i strašnog ''NE!'', koje može biti kobno, ali i samo izvor naše loše mašte i pesimizma, međutim, ponekad može lako postati i realnost. No razmislite, ako ćete čitav život tu osobu doživljavati samo kao prijatelja, ili ga stalno gledati, iako ta osoba ne zna da vi uopće postojite dovodit ćete samo sebe u još lošiju situaciju. Razumijem da niko ne želi izgubiti prijateljstvo zbog ljubavi, no ponekad je ljubav vrijedna manjeg riskiranja. 



...Ali naravno, tu je doza straha. Strah je najgora ''emocija'' koju čovjek može imati, ali je također prisutna u svakom ljudskom biću. Ja smatram da ne postoji osoba na svijetu koja se ne boji ničega, da li to bili realni, ili nerealni strahovi. Sasvim je u redu plašiti se, ali i istupiti, te učiniti nešto. No također je važno znati jedno: ''Straha se možete riješiti, samo ako se suočite s njim'', što me ponovo dovodi do zaključka da trebamo maksimalno uživati u životu, voljeti, provoditi se, uživati, učiti, (naravno sve u ograničenim mjerama) jer jednog dana možda budete željeli reći, ali bude prekasno.



Sad ja vama postavljam gore navedeno pitanje; budite iskreni ;)

Zapratite me na Instagramu

CONVERSATION

4 komentari:

  1. "Sve što ste ikada želeli, nalazi se na suprotnoj strani straha. " I da, u pravu si.. Većina nas se boji tog famoznog 'Ne' i u većini slučajeva strah nam nema nikakvu osnovu.. ali to je uvek bilo tako. I ja često razmiśljam o tome da.. kad bih možda znala da umirem za mesec dana, kako bih te dane provela i šta bih sve to što čuvam u sebi rekla.. bez straha i bez ičega. Divan post. ❤

    Alia's little world

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja kao i uvijek, oduševljena tvojim postom. Sama se često zapitam šta bi bilo da sad umrem, a nekom nisam priznala koliko mi znači ili nisam uradila nešto što sam dugo željela. Držim se onog : "Life a life you will remember!" i " You only live once"

    "Minnah's Life

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s tobom, a pogotovo sa citatima i hvala ti ;)

      Izbriši

Back
to top