utorak, 12. rujna 2017.

Kako sam rekla porodici i prijateljima za blog?

U ovim kišnim, tmurnim, pomalo i depresivnim danima, zbog povratka u školu, ja sam odlučila napisati jedan potpuno suprotan, veseliji post, na koji su me inspirisali prijatelji i porodica. Danas ću pisati o svoj podršci koju dobijam u posljednje vrijeme od svojih prijatelja, rodica, te porodice. I da, došao je i taj dan, odnosno dani, kada sam otkrila blog užim članovima porodice i prijateljima, ukratko ću vam pisati kako sam to uradila i šta me je natjeralo na to.


Oni koji me prate nešto duže znaju da sam odavno uplivala u blogosferu napravivši svoj filmski blog, od toga ima dvije godine, a danas sam prešla 100k, što je za mene nevjerovatna cifra. S druge strane, ovaj blog imam godinu dana, te ukoliko ste čitali moj post ''Zašto moji prijatelji i poznanici ne znaju za moj blog'', rekla sam kako je blog neka vrsta mog dnevnika. Mjesto gdje ja sa vama dijelim svoju svakodnevnicu, te samim tim ono što mi se dešava u životu. Mogu reći da je to bio jedan od razloga mog ''skrivanja'', slijedeći i onaj bitniji faktor je i strah od prihvatanja. Na Balkanu je čudno biti bloger, a mnogi ne znaju ni šta je to, pa sam se bojala da će me osuđivati i da neću biti prihvaćena. Nakon što sam objavila taj post, preplavili su me komentari podrške, među kojima je pisalo kako se nemam čega bojati. Tako sam prije par mjeseci, neposredno pred kraj škole sklopila jednu saradnju, nakon koje sam bila svjesna da će se mnogo toga promijeniti, kako u blogo-svijetu, tako i u mom privatnom životu. Naravno bila sam u pravu.


Prije svega, objasnila sam mami kako stoje neke stvari, šta je ono čime se ja bavim i što je moja velika ljubav, te sam joj rekla da sam uz pomoć svog hobija uspjela dobiti i neku korist. Naravno ona me je odmah podržala, kao i moja sestra, koja to zapravo radi od početka. Moja ostala porodica, koja je u međuvremenu saznala za ono što ja radim je također stala na moju stranu, te su me pohvalili zbog truda i rada koji ulažem. Lako je bilo sa porodicom, nekako je i logično da me prihvate, ali kako reći prijateljima? Šta ako me budu ogovarali i tračali u negativnom smislu zbog onoga što radim? Šta ako me budu ponižavali, ili ismijavali? Onda sam shvatila, a šta ako me prihvate onakvu kakva ja jesam. Također sam uvidjela da se ja ne družim sa površnim osobama, te da su u mom društvu izuzetno inteligentne i mnogo dobre osobe, koje me vole bez obzira na sve. Kada sam to shvatila, znala sam da od osoba koje me vole, ne mogu dobiti nož u leđa, te da će me iste podržati, te je došao i taj famozni dan kada sam im rekla i za ovaj blog i za ono što ja radim na istom. Da budem iskrena nije bilo teško, ali, kada mi je drugarica tražila link od bloga bila sam jako nervozna, nisam znala koja će njena reakcija biti, da li će joj se dopasti, da li će pročitati nešto što možda želim sačuvati samo za sebe.



Onda je uslijedio kilometražni odgovor na poruku, isprva mi je srce lupalo 100 na sat, jer zaista nisam znala kakva će njena reakcija biti, a vjerovali ili ne, toliko me je pohvalila, a ono što je mene lično najviše pogodilo (u pozitivnom smislu), te me skoro natjeralo da ispustim suzu, jeste kada je rekla ''Ponosna sam što se družim sa osobom poput tebe. Zaslužuješ sve ove pratioce i preglede''. Taj osjećaj vam ne mogu opisati. Lijepo je čitati komentare od drugih osoba koje hvale vaš blog, ali dobiti mišljenje od osobe koja vas i lično poznaje, a da to mišljenje zrači pozitivnošću je prosto nevjerovatan i neopisiv osjećaj. Pored podrške porodice i drugarica, podršku sam dobila i od rodice, koja mi je rekla ''Koja si ti kraljica. Ne mogu da vjerujem da imam rodicu koja je blogerka. Svaka čast''. Niste svjesni, a vjerovatno ni one koliko su mi samo uspjele popraviti dan, jer meni ovako divne riječi zaista mnogo znače. Tek sada sam uvidjela koliko vrijedim, tek sada ću se još više truditi, biti originalnija i kreativnija, jer tek sada vidim koliko se moj trud zapravo cijeni.


Posjetite me na Instagramu

Broj komentara: 18:

  1. Predivno! Mene moja obitelj donekle podržava, ali prijatelji ne. Ipak, jako mi je drago zbog tebe!

    Kako je Ariana otišla u školu u kućnim šlapama: moonstears.com

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne razumijem kakvi su to prijatelji koji te ne podržavaju u ovome, da je nešto loše razumijela bih, ali blog je baš divno mjesto :/

      Izbriši
  2. Divno daraga! Baš mi je drago što imaš tako dobru podršku i puno dobrih i sjanih prijatelja! Za moj blog zna samo najuža porodica (mama, tata, brat i tetka) i nekoliko bliskih i dobrih prijateljica. :) ♥

    Milica's diary

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala draga. I meni je drago zbog njihove podrške :D ♥

      Izbriši
  3. Divan post, drago mi je što imaš podršku porodice i prijatelja, ona mnogo znači.

    http://ccaammblog.blogspot.ba

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti, definitivno je itekako važna :D

      Izbriši
  4. Moji jos isto ne znaju, ali iskreno nemam im neku potrebu reci. Drago mi je da imas toliku podrsku od svoje obitelji i prijatelja. 😊

    http://beautybydorotea.blogspot.hr/?m=1

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vjeruj mi da će ti doći period u životu kada ćeš željeti svoj hobi podijeliti s nekim :D

      Izbriši
  5. Divan post draga, jako mi je drago što si odlučila svoj blog podijeliti s drugima. One osobe koje nas stvarno vole, podržat će nas i svemu pa tako i u blogu! Jako mi se sviđa post♥

    nevergiveup656.blogspot.hr

    OdgovoriIzbriši
  6. Imas predivan blog, i trebas se ponositi njime! Zaista kvalitetno radis i svi treba da znaju za to!Divno napisano!

    I follow you. Visit me, and follow back. Hope see you soon. Maleficent

    OdgovoriIzbriši
  7. Tako mi je drago da si to uradila i da si od svojih najblizih dobila samo pohvale. To je stvarno lepo cuti! Zaista zasluzujes sve ovo sto si sama postigla. <3

    GIVEAWAY

    OdgovoriIzbriši
  8. Great post :)
    Im following you.
    I will be very happy if you follow me back:)
    http://incidennotlar.blogspot.de

    OdgovoriIzbriši