utorak, 7. studenoga 2017.

Nepobjedljiva anksioznost

Nedjelja. Tako mrtav, tako apsurdan dan. Ko još voli nedjelju? Nedjelja je tu da nas podsjeća na sve obaveze koje imamo iduće sedmice, tu je da u nama probudi strah od ulaska u novu sedmicu, eventualnog neuspjeha, zbog čega nerijetko ovim danom osjećam anksioznost. To je nešto sa čime se često susrećem, ali ne traje mnogo, no ipak je prisutno, koliko toliko. Ipak, ona me je spotakla da napišem mali post vezan za tu temu i sve nas koji se susrećemo sa njenom visočanstvu, anksioznošću.



Svi oni koji su se susreli sa težom depresijom znaju kako anksioznost može biti zeznuta stvar. Ja sam se prvi put, sa ozbiljnijom depresijom susrela u prvom razredu srednje škole. O tome sam pisala i čitav post, pa ako vas zanima čekirajte ga. Međutim, tu nisam spominjala anksioznost, s kojom se i danas dan borim. Naravno, pobijedila sam depresiju i anksioznost u određenim mjerama, ali čim se treba nešto desiti, ja u sebi stvorim da će to iskustvo biti traumatično, možda i loše, te mi se tada javlja anksioznost, zbog koje ne osjećam glad, niti mogu jesti, te kao da imam neki teret na plećima, koji padne tek kada se izbavim iz te situacije. Koliko god ja vama pisala o ovome, znat ćete osjećaj samo ako ste se i sami susreli sa anskioznošću. To mi je slobodno mogu reći trenutak slabosti. Ja sam osoba koja uvijek pokušava biti jaka, pokušavam stvoriti sliku nedodirljive sebe, kako me ljudi često opisuju. Međutim, prava istina je da moji strahovi, koji su uglavnom iracionalni itekako (loše) utječu na mene, zbog čega mi se zna desiti da zbog straha da nešto neću naučiti, ili da ću loše uraditi test, da će mi se u gradu nešto loše desiti izazivaju anksioznost, koju mrzim. Primijetila sam da mi se ona u posljednjem periodu itekako počela vraćati, a uzrok njoj su upravo strahovi, gdje su češći ti iracionalni, od onih tipičnih i normalnih strahova.

(Na fotografiji nisam ja)

Kada sam se borila s depresijom,  bijeg od realnosti mi je bilo gledanje serija, filmova, čitanje knjiga, pisanje bloga i slično, međutim to je problem sa anksioznošću, što ne možete skrenuti misli (barem u mom slučaju), sve vas vuče na taj strah. Teret koji se osjeća je neopisiv, kao da vam nešto teško stoji na grudima, zbog čega se javlja teško disanje i ubrzan rad srca. Svemu tome veliku ulogu igra i naša psiha, koja je najvećim dijelom i uzrok svega. Međutim, taj osjećaj slabosti nam se samo još više pogoršava i čini nas slabim i nemoćnim. Sad se vjerovatno pitate kako se izboriti sa anksioznošću? Na to ni sama ne znam odgovor, sa depresijom je to lakše, jer možemo skrenuti misli, međutim u slučaju anksioznosti imamo strahove, te se nje možemo riješiti samo na jedan način, a to je suočavanjem s tim problemom, ili strahom, ili jednostavno rješavanjem problema, npr. ako je u pitanju određena loša ocjena, test, odgovaranje, učenje i slično. Baš danas i ja, ponovo osjećam tu anksioznost od nekog straha, koji nema veze sa mojom sigurnošću i zdravljem, ali ipak, očigledno utječe na moju psihu. Bilo kako bilo, ono što me uvijek utješi jeste da će i taj famozni osjećaj proći, nakon suočavanja sa strahom.



Da li se vi susrećete sa anksioznošću i kako je izdržavate?

Instagram za blog
Privatni instagram

Broj komentara: 10:

  1. Susrecem se sa aksioznoscu kada treba nesto bitno da se desi, npr. kada imamo neki kontrolni i znam da sam spremna ali se javlja neki strah, plasim se kako ce se to zavrsiti, isto tako kada zelim da ostvarim neki cilj, koliko god se trudila da izbegnem da mislim na lose koje se moze desiti to je opet nekako u meni.


    https://smallwomenscorner.blogspot.rs/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Potpuno te razumijem, i meni se najčešće javlja u sličnim situacijama

      Izbriši
  2. Dajem podrsku svima koji se bore sa ovim problemom. Svaka ti cast na ovom postu. Retko ko govori o tom problemu. <3 <3 <3

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja sam s ovim borila baš jako dugo i dan danas mi se zna javiti, ali ne u tolikoj mjeri koliko prije. U prvom razredu srednje sam imala tolike napade da mi je čak malo falilo da se onesvjestim, svako jutro kad ustanem mi je bila takva muka... Srećom to me je prošlo, nakon razgovora sa doktoricom i jako sam joj zahvalna. Ovo je zaista tema koju mogi izbjegavaju, a dosta ih se susreće sa ovim problemom, koji nije ni malo lak.
    Jako dobro napisano, svaka čast! <3

    Minnah's Life

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vjeruj mi da te razumijem. Drago mi je da ti se ne pojvaljuje u mnogo slučajeva i kod mene je nekad bilo intenzivnije

      Izbriši
  4. Nisam imala iskustva sa anksioznoscu, ali sa depresijom jesam, samo jednom pre par godina. Mogu reci da nije nimalo lepo iskustvo. U mom slucaju je bilo ovako. Gladna sam, kupim nesto da pojedem, uzmem par zalogaja i tu se zaustavim. Ne mogu da nastavim a ne znam iz kog razloga (tad bar nisam znala). Tuzna sam jako. Sve vreme razmisljam kako nema izlaza iz svih tih velikih problema, koji su veliki samo u mojoj glavi. Dok su u stvarnosti mali i itekako resivi. Kada sam se suocavala sa ovim nisam imala pojma zasto se sve to desava niti sta znaci rec depresija. Svesna sam da to moze da se pojavi zbog materijalnog gubitka, porodicnih problema ili zbog gubitka neke drage osobe, ali sam isto tako svesna da posle nekog vremena sve prodje. Bar je kod mene bio takav slucaj. Trenutno sam jako pozitivna i vesela pa ne dozvoljavam da mi bilo kakva teska zivotna situacija to uskrati. Stavise volim da iz losih stvari i dogadjaja izvucem neku vaznu pouku. Mnogo puta su mi pomogle pozitivni i motivacioni citati, filmovi i veseli ljudi sa kojima se svakodnevno druzim. I zato volim da ponovim onu mocnu recenicu "Sto te ne ubije, to te ojaca" jer je istinita. Samo sam zelela da kazem da potpuno razumem kako se osecas, nije lepo ali ce proci, kao sto si sama rekla. Tebi skidam kapu, jer imas hrabrosti da sve ovo izneses javno i pricas na jednu ovako tesku temu. :) <3

    Dear Miss Modern

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nažalost se svi, prije ili kasnije susretnemo sa depresijom, a prije svega sa anksioznošću. Upravu si da trebamo tražiti neke izlaze, poput gledanja filmova i druženja, naravno neki legendarni citati nam samo mogu još više pomoći

      Izbriši
  5. Nedjelju mrzim još od školskih dana... Kad bih se sjetila da je sutra škola, doslovno bih imala bolove u trbuhu i osjećala bih mučninu. S anksioznošću sam na "ti". Najvažnije je zapamtiti da koliko god mislili da nema izlaza, poslije kiše uvijek dolazi sunce. ;)

    ☆ starshinebeauty.blogspot.com ☆

    OdgovoriIzbriši