utorak, 12. studenoga 2019.

Prije nekih godinu i šest mjeseci sam sebi zadala cilj da želim da čitam više knjiga. Da budem iskrena, moje čitanje knjiga nije bilo na zavidnom nivou, a kako sam upisala Filozofski fakultet bila sam svjesna da ću biti primorana više čitati, posebno što studiram književnost, ali i zato što želim sebe da duhovno više nadograđujem. Kada smo već kod duhovnog nadograđivanja, želim reći da sam to uvijek činila, da li kroz pisanje, gledanja raznih filmova, poučnih emisija, kvizova i sl. Ljestvica više u mom mentalnom razvijanju su definitivno spadale knjige, koje sam u posljednje vrijeme počela sve više i više čitati, zbog čega mi je neizmjerno drago. Baš sam zato s vama odlučila podijeliti par savjeta kako i vi da napravite prvi korak i da se tjerate da više čitate.

četvrtak, 24. listopada 2019.

Da li se ikada zapitate koliki su dometi nauke, ima li joj kraja i koliko vi, o istoj toj nauci znate? Otkako studiram imam sve veću potrebu za istraživanjem i nije to samo o onim stvarima o kojima učim, već i o nekim drugim stvarima, koje me prije nisu uopšte zanimale, recimo o historiji. Prije su ljudi govori da Vrijediš onoliko koliko znaš, također Pametan si onoliko koliko jezika govoriš i sl. Mislim da bi se ta konstatacija mogla upotrebljavati i danas. Zato što zaista vrijedimo onoliko koliko znamo. Kada kažem znanje, pod tim ne mislim samo na puku teoriju koju učimo u školama, već i za druga znanja, znanja o životu i o tome što će nam pomoći u realnom životu.

nedjelja, 6. listopada 2019.

Svi mi (posebno dok smo mlađi) stvorimo sebi jednu veoma lošu naviku zvanu poštapalice. One se najčešće izražavaju kada učimo neki predmet ili isti odgovaramo, pa među pauzama, kako ne bi bila tišina, govorimo Aaa, Ovaj, Kako se zove, Znači itd. Ono što je fascinantno jeste da većinu poštapalica govorimo nesvjesno, prvenstveno zato što smo naviknuti na njih, pa tek kada nam neko ukaže na nju, mi počnemo raditi na tome da je iskorijenimo.

nedjelja, 29. rujna 2019.

Ne znam kako početi ovaj post, niti da li će isti naposlijetku biti objavljen, ali imam potrebu ponovo pričati o onome o čemu sam davno pričala - depresija i anksioznost. Ovaj put u drugačijem kontekstu, u kontekstu misli koji nam mogu biti najveći neprijatelj i koji nas mogu dovesti do prethodna dva stanja.


utorak, 17. rujna 2019.

Znate da je kraj ljeta kada prestanete viđati fotografije s mora na društvenim mrežama, kada završe godišnji odmori i kada se djeca vrate u školu. Mi studenti dobijamo još jedan, produženi mjesec odmora. Mada, ako niste sve položili u roku i nije neki odmor. S obzirom da se bliži početak fakulteta, odlučila sam dati par savjeta svim novim brucošima. Ovakav post sam radila i za početnike u srednjoj školi, pa sam htjela da isto to uradim i za fakultet, jer ja više (oficijelno) nisam brucoš, a prošla sam kroz sve to.


utorak, 10. rujna 2019.

Recenzija

The Act je nova tv serija produkcije Hulu. Naime, serija je inspirisana stvarnim događajima, u kojima su ajka i kćerka prevarile stotine hiljada ljudi govoreći kako je kćerka (Gypsy Rose) mentalno zaostala, da ima leukemiju i da ne može hodati. Njena majka Dee Dee Blanchard varala je javnost, ali i samu sebe uvjerila da je njena kći zaista bolesna. Kada Gypsy nije mogla podnijeti majčin teror odlučila je pobjeći sa svojim dečkom i ubiti vlastitu majku.
Serija je veoma dobro adaptirana, iako je izašla ove godine već ima mnogo pozitivnih ocjena, a ima samo 8 epizoda, odnosno jednu sezonu.



Radnja

Dee Dee i njena bolesna kćerka Gypsy Rose dobijaju novu kuću, koju su im omogućile mnogobrojne donacije za Gypsy, koja navodno boluje od više vrsta bolesti. Iako njena majka izgleda kao jedna od najbrižnijih i najboljih majki na svijetu, realnost je potpuno drugačija jer povremeno zlostavlja kćerku i uvjerava je da ne može hodati, jesti bez cjevčice itd.

 
Glumci

Patricia Arquette (Dee Dee Blanchard)

Moram priznati da dugo nisam vidjela bolju glumačku postavu. Za ovakav tip (biografske) serije i jesu bile neophodne dvije glavne uloge koje će to učiniti što sličnijim i moram reći da je to bilo uspješno. Patricia, koja je glumila Dee Dee uradila je odličan posao glumeći dvije strane jedne osobe. Onu koja je uvijek preplašena za svoju kćerku i nasmijana na kamerama, s jedne strane, a s druge strane svoju pravu stranu, uplašenu ženu s mentalni poremećajima. Mislim da se nakon ove serije Patrici smiješi dobra budućnost za predstojeće filmove i serije.



Joey King (Gypsy Rose)

Još jedna odlična i vrlo mlada glumica je Joey King, koja, pored toga što je fantastično glumila, režiser se dobro pobrinuo da mnogo liči na stvarnu Gypsy, čak je i glas morala promijeniti i prilagoditi ga sedmogodišnjakinji, kao što je pričala i stvarna Gypsy. Moram priznati da sam ovom ulogom najviše oduševljena i da su obje glumice odlično odglumile, te da nisu, smatram da ova serija ne bi uopšte bila toliko popularna.


Trailer


nedjelja, 25. kolovoza 2019.

Svi mi mrzimo umišljenje osobe, koje smatraju da su toliko posobne i da su na ovaj ili onaj način iznad drugih. Najbolji primjer tome jesu slavni youtuberi i instagrameri, koji sebe smatraju influenserima. Prvenstveno, ne mogu sebi razlučiti tu riječ influenser, niti je objasniti, mada uporno pokušavam. Navodno, to bi trebalo da budu osobe koje su nekome uzori, kojima se vjeruje. Prosto osobe s nekom titulom i one koje imaju nekakvog utjecaja na druge. Ne znam zašto nam uzori ne bi bile osobe od kojih nešto zapravo možemo da naučimo, no dobro, to je već tema za neki drugi post. Isti ti influenseri sebe smatraju nekim uzvišenim bićima (čast izuzecima).